Doc. dr Brigita Smolović, Medicinski fakultet, Podgorica, Klinički centar Crne Gore, danas je na naučnoj tribini u CANU održala predavanje na temu: ,,Smjernice u dijagnostici i liječenju upalnih bolesti crijeva“.
Na samom početku prisutnima je predavača predstavio prof. dr Goran Nikolić, član Akademije i predsjednik Odbora za medicinu CANU.
Prije oko skoro 10 godina upalne bolesti crijeva (eng. inflammatory bowel disease, IBD) posmatrane su kao hronične intermitentne bolesti sa relapsima i remisijama, pa je cilj bio liječiti samo relapse. Ali ono što smo naučili (uz iskustvo iz drugih hroničnih bolesti, naročito reumatoloških) jeste da se radi o hroničnim progresivnim bolestima, što znači da se sa svakim relapsom akumulira oštećenje, istakla je na početku doc. dr Smolović.
Kontinuirana inflamatorna aktivnost rezultira akumulacijom oštećenja crijeva. Nažalost, ova oštećenja crijeva nijesu reverzibilna i često zahtijevaju hirurške intervencije. Tako da danas IBD moramo posmatrati kao oboljenje koje dovodi do komplikacija kao što su strikutre, fistule, apscesi, karcinom, potreba za hirurgijom, invalidnost. Svakako je ključ uspjeha monitoring pacijenata i stratifikacija rizika. Potrebno je redovno praćenje objektivnih parametara bolesti.
Česta upotreba endoskopije za praćenje/monitoring bolesti je skupa i invazivna. Biomarkeri upale, kao što su CRP i fekalni kalprotektin, danas su korisni zamjenski tj. surogatni markeri. Ovi biomarkeri mogu pomoći identifikovanju pacijenata kod kojih su opravdane endoskopske procedure. To je naročito važno kada govorimo o fekalnom kalprotektinu i ulceroznom kolitisu, jer fekalni kalprotektin dobro korelira s mukoznim cijeljenjem i odgovorom na indukciju, odnosno predviđa gubitak odgovora na terapiju održavanja.
Tradicionalno, management IBD uključuje korak po korak intenziviranje liječenja, uz procjenu odgovora zasnovanog na simptomima. Međutim, iako je simptomatska remisija neophodna za dobrobit pacijenata, ovaj pristup ne može promijeniti prirodni tok IBD-a. Pacijenti sa visokim rizikom od agresivne bolesti mogu dobiti efikasan tretman prekasno.
Pojavom biološke terapije u prilici smo da promijenimo tok bolesti i ako reagujemo u tzv. „prozoru mogućnosti“, upravo i izbjegnemo komplikacije. Cilj je sada postići i kliničku remisiju i liječenje mukoze – poznato zajedno kao ,,duboka remisija". Mukozno cijeljenje postignuto u 1. godini značajno je povezano sa smanjenjem rizika od kolektomije u populaciji pacijenata sa ulceroznim kolitisom u narednih 5 godina. Slično tome, pacijenti sa Crohnovom bolešću, sa mukoznim cijeljenjem u 1. godini, imaju manji rizik od resekcije nego oni koji nijesu imali rano mukozno cijeljenje.
Vodeći se novim smjernicama za dijagnostiku i liječenje upalnih bolesti crijeva značajno unapređujemo kvalitet života naših pacijenata, zaključila je doc. dr Smolović.