U Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, 7. maja 2026. godine, održana je tribina prof. dr Ane Pejanović na temu „Plava luna kao autorski simbol i prevodilački problem (՚Noć skuplja vijeka՚ i njen ruski prevod)”.
U izlaganju je predstavljena studija čiji je predmet interpretacija Njegoševog autorskog simbola plava luna u pjesmi „Noć skuplja vijeka” i mogućnost njegovog prevođenja na ruski jezik. O Njegoševoj odi ljubavi postoji obimna bibliografija, o njoj je pisano sa različitih aspekata. Brojna tumačenja i najrazličitiji aspekati analize, koji su aktuelni i danas, svjedoče o njenom značaju i činjenici da ona ne prestaje da intrigira istraživače, kao ni čitaoce. Pjesma je prevedena na sedam jezika što je, uz „Gorski vijenac”, svrstava u najprevođenija Njegoševa djela.
Prvi dio izlaganja posvećen je tumačenju simbolike inicijalne sintagme Njegoševe ljubavne pjesme, koja se smatra ključnim simbolom u pjesmi. U ovoj odi ljubavi očituju se signali pjesnikovog klasicističkog, ali i predromantičarskog i romantičarskog stila. S tim u vezi uzimaju se u obzir aluzije, reminiscencije i intertekstualne veze sa antičkim mitom, pa se simbolika plave lune razmatra i u mitopoetskoj ravni. Polazi se od toga da je plava luna Njegošev autorski simbol i okazionalni idiom. Sintagma denotira kosmonim mjesec, ali je ona istovremeno i personifikacija boginje mjeseca ‒ rimske lune. U pjesmi se kroz razne aluzije i reminiscencije dovodi u vezu i sa ostalim mitologemama – boginjama mjeseca: Izidom, Dijanom/Artemidom, a implicitno i sa Selenom. Odatle slijedi da je Njegoševa plava luna boginja mjeseca na noćnom nebu, ali je istovremeno i boginja noći na zemlji – divotnica, vila u zagrljaju lirskog junaka, koju paralelizmom Njegoš u pjesmi dovodi u vezu sa boginjama mjeseca u više navrata. Ovaj paralelizam ostvaruje se i kroz motiv hieros gamos koji je takođe vrlo bitan u pjesmi.
U drugom dijelu predstavljen je algoritam prevodilačkog postupka autorskog simbola koji je podrazumijevao provjeru obje lekseme u sastavu sintagme ‒ luna i plava. Prvo u jeziku originala (denotativni status), zatim u Njegoševom idiostilu i, konačno, u kulturnom i književnom kontekstu epohe nastanka pjesme. Potraga za adekvatnim ruskim prevodom zahtijevala je korespondentnost na denotativnom, stilskom i simboličkom planu. Tokom analize rješavani su konkretni prevodilački problemi izazvani jezičkom asimetrijom na leksičkom planu. Konačni odabir prevodnog rješenja sinjaja luna prenosi i čuva i denotativno, i konotativno i simboličko značenje originala, s obzirom na simboliku oznake pomenutog koloronima kod evropskih romantičara, koja je putem sematičke transpozicije unesena u ruski jezik kulturnim i književnim kontaktima.
U interpretaciji Njegoševog simbola i potrazi adekvatnog ruskog prevoda primijenjen je metod hermeneutičke translatologije koji objedinjuje metode lingvistike, literaturologije i njegošologije. Uz odabranu interpretativnu poziciju, korišćeni su i metodi etimološke i kontrastivne analize u sinhronijskoj i dijahronijskoj ravni. Time je pokazan značaj ispitivanja simbola sa različitih aspekata: od najnižeg ‒ jezičkog nivoa unutar polaznog jezika, preko književnog – u stilu epohe i idiostilu pisca, zaključno sa interjezičkim translatološkim pristupom.
Predavača je predstavila prof. dr Vesna Kilibarda, sekretarka Odjeljenja humanističkih nauka CANU.