Danas je u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti održano predavanje Oda svjetlosti mr Jarmile Vešović, akademske slikarke.
Fokus predavanja bio je na svjetlosti kao temeljnom, unutrašnjem izvoru umjetničkog čina — ne kao fizičkom fenomenu, već kao duhovnoj i stvaralačkoj energiji koju umjetnik nosi od rođenja. Nadovezujući se na misao Johana Wolfganga Getea o boji kao veličanju svjetlosti, naglašeno je da boja u umjetnosti nije puki vizuelni element, već sredstvo kroz koje se otkriva unutrašnje biće i preobražava materija u doživljaj svjetlosti. Ta svjetlost, koja ne postoji u prirodi u svom čistom obliku, postaje vidljiva tek kroz umjetnikovu percepciju i njegovu sposobnost da sopstveni unutrašnji doživljaj pretoči u djelo.
Upravo zato djela velikih majstora, poput Vinsenta van Goga, djeluju kao prostori pulsirajuće, gotovo opipljive svjetlosti — svjetlosti koja nadilazi granice života i smrti i uvodi posmatrača u stanje dubokog emotivnog i duhovnog iskustva. Predavanje je ukazalo na to da vrijednost umjetničkog djela ne počiva u njegovoj mimetičkoj vjernosti, već u snazi doživljaja koji nas izdvaja iz svakodnevnog i uvodi u bezvremeno.
U tom smislu, traganje za nematerijalnim u materiji, koje stoji u osnovi vizuelnih istraživanja, potvrđuje umjetnost kao prostor neprekidnog otkrivanja — kako svijeta, tako i unutrašnje svjetlosti koja ga oblikuje.
Predavača je predstavio akademik Žarko Mirković, potpredsjednik CANU.