U ponedjeljak, 27. aprila, u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti održana su predavanja dr Vlatke Filipović-Marijić, naučne savjetnice na Institutu „Ruđer Bošković”, u Laboratoriji za biološke učinke okolišnih stresora pri Zavodu za istraživanje mora i okoliša, na temu „Plastika u okolišu – od nanočestica do makroproblema”, kao i dr Dijane Đurović, vanredne profesorice na Fakultetu za prehrambenu tehnologiju, bezbjednost hrane i ekologiju Univerziteta Donja Gorica, u Centru za ekotoksikološka ispitivanja, na temu „Mikroplastika u nama i oko nas”.
Predavače je predstavio akademik Igor Đurović, sekretar Odjeljenja prirodnih nauka CANU.
Dr Vlatka Filipović-Marijić u svom predavanju istakla je globalni problem onečišćenja plastikom, posebno u morskim i slatkovodnim ekosistemima, kao i njegov uticaj na akvatične organizme. Ukazala je i na izazove u metodologiji izolacije i determinacije nano i mikroplastike, te predstavila rezultate svojih istraživanja o prisustvu plastike u dagnjama i ribama iz Jadranskog mora. Posebno je naglasila značaj daljih istraživanja ove teme, kao i potrebu za širenjem svijesti javnosti o posljedicama uticaja plastike na okoliš.
Dr Dijana Đurović u uvodnom dijelu izlaganja dala je osvrt na izvore zagađenja mikroplastikom u životnoj sredini i njihov doprinos globalnom zagađenju, sa posebnim naglaskom na činjenicu da mikroplastika danas predstavlja jedan od najrasprostranjenijih oblika antropogenog zagađenja.
Poseban dio izlaganja bio je posvećen putevima izloženosti čovjeka mikroplastici. Prof. Đurović istakla je da se mikroplastika u organizam može unositi putem hrane, vode, vazduha i kućne prašine. Pored ingestije, značajan put izloženosti predstavlja i inhalacija, naročito u zatvorenim prostorima.U okviru predavanja razmatrana je i sudbina mikroplastike nakon ulaska u organizam.
Izloženi su najnoviji nalazi koji ukazuju na prisustvo mikroplastike u različitim humanim uzorcima. U izlaganju je zadržan uravnotežen naučni pristup, uz naglašavanje da je oblast istraživanja mikroplastike u ljudskom organizmu relativno nova i metodološki zahtjevna. Naglašeno je da se najbolji rezultati postižu integracijom više metoda, pri čemu je posebno važno uklanjati mikroplastiku prije nego što dospije u rijeke, jezera, mora i atmosferu.Zaključeno je da mikroplastika predstavlja složen i rastući ekološki i javnozdravstveni izazov.