Crnogorska akademija nauka i umjetnosti organizovala je Okrugli sto Književno stvaralaštvo Tomasa Mana (povodom 150 godina od rođenja), koji je održan 15. maja 2025. godine. Okrugli sto je realizovan u okviru aktivnosti Odjeljenja humanističkih nauka CANU (Odbor za filozofiju) i Instituta za jezik i književnost „Petar II Petrović Njegoš”.
Okrugli sto otvorio je prof. dr Siniša Jelušić, vanredni član CANU, koji je bio i moderator.
Na Okruglom stolu podnesena su sljedeća izlaganja:
Prof. dr Jelena Knežević, „O mladosti i kraju epohe – razgovori na sijenu i razgovori na kapiji – pokušaj uporednog čitanja Andrića i Tomasa Mana“ (Filološki fakultet, Univerzitet Crne Gore);
Prof. dr Sonja Tomović-Šundić, „Egzistencijalna strepnja u romanu 'Čarobni breg'“, (predsjednica Odbora za filozofiju, Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore, Podgorica);
Prof. dr Siniša Jelušić, „Umjetnik i stvaranje u djelu Tomasa Mana” (vanredni član CANU i rukovodilac Instituta za jezik i književnost „Petar II Petrović Njegoš”),
Izlaganje prof. dr Jelene Knežević „O mladosti i kraju epohe – razgovori na sijenu i razgovori na kapiji – pokušaj uporednog čitanja Andrića i Tomasa Mana“ predstavlja uporedno čitanje dvije ikonografski upečatljive scene iz romana Na Drini ćuprija Iva Andrića i Doktor Faustus Tomasa Mana, napisane otprilike u isto vrijeme, tokom Drugog svjetskog rata, a nakon 1943. Obje scene smještene su na simbolički markiranim mjestima – na kapiji višegradske ćuprije, odnosno na sijenu u njemačkoj provinciji u okolini Halea, u vrijeme koje prethodi Prvom svjetskom ratu. U oba slučaja riječ je o razgovoru mladih, obrazovanih ljudi, koji izražavaju filozofske, sociološke i političke koncepte svog vremena u širokom rasponu od spekulativnog racionalizma do mitski utemeljenog iracionalizma. Interpretacija tematskih, prostorno-vremenskih i semantičkih slojeva ovih scena pokazuje kako oba autora, svaki u svom istorijskom i kulturnom kontekstu, kroz glasove mladih ljudi, posreduju atmosferu koja prethodi velikim istorijskim i duhovnim lomovima: sukobima svjetskih razmjera, slomu Austrougarske, a usponu južnoslovenske ideje i socijalizma kod Andrića, odnosno urušavanju njemačke buržoaske kulture i nadiranju nacionalsociјalizma kod Mana. Poseban fokus interpretacije je na specifično književnim sredstvima, pomoću kojih su u diskurs mladih utkane kolektivne slutnje, društveno-politička nesigurnost i kulturni zamor, čime oba romana svjedoče o kraju epohe, o svijetu koji se drastično mijenja, promišljajući granice evropske civilizacije u vremenima krize. U toj tački otvara se prostor i za sinhrono čitanje oba teksta.
Prof. dr Sonja Tomović-Šundić obrazlaže da je roman „Čarobni breg” moguće čitati u ključu egzistencijalne strepnje, koja se odnosi na antropološki plan i realnost straha od bolesti, smrti i prolaznosti, kao i na politički aspekt, psihozu iščekivanja velike svjetske kataklizme u dvadesetom vijeku. Manova naratološka struktura oslonjena je na suprotstavljanje humanističkih ideja i totalitarne ideologije nacizma koji je na vidiku, zbog čega se može zaključiti da je pisac duboko pojmio evropsku civilizaciju, njene aporije, ali i vrijednosti, ukazao na najvažnija stremljenja epohe, koja imaju važnost i za naše doba.
U izlaganju naslovljenom „Umjetnik i stvaranje u djelu Tomasa Mana“, prof. dr Siniša Jelušić ističe da se jedno od dominantnih pitanja koje je u svome djelu Tomas Man postavio i na njega konzistentno odgovorio odnosi na problem umjetnika i izvora njegovog stvaranja. Otuda je riječ o pitanju za koje se može s pravom reći da predstavlja bazičnu semantiku poetike Manovog književnog teksta, koja se može promišljati od njegovih ranih Budenbrokovih do poznog Dr Faustusa i Ispovjesti varalice Feliksa Krula. Pokušaj primjene fenomenološke interpretacije koju je predlažio polazi od:
a. prevladavajućeg opšteg stava u kritičkoj litreraturi o T. Manu, stava o dihotomiji umjetnika i ne umjetničkog okružujućeg društva;
b. tumačenja binarnih opozicija na kojima ova dihotomija počiva, poput: stvaralačko – ne stvaralačko, bolest – zdravlje, Tanatos – Eros.
Prof. dr Jelušić upućuje na intertekstualnu vezu na koju Manova poetika implicitno ukazuje, prije svega sa filozofijom Fridriha Ničea i njegovim pojmovima apolonijskog i dionizijskog, kako su ovi definisani u njegovom spisu Rođenje tragedije. Tumačenje problema umjetnika i izvora njegovog stvaranja tumači se, prije svega, na primjerima Manovih ranih novela: Tristan, Tonio Kreger, Smrt u Veneciji.