Slobodan Perović

Rođen je 10. septembra 1932. godine u Prokuplju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu (1956), gdje je i doktorirao 1963. godine. Na Pravnom fakultetu u Beogradu biran je u sva univerzitetska zvanja od asistenta do redovnog profesora (1977). Matični predmet bilo mu je Obligaciono pravo. Bio je dugogodišnji šef Katedre za građansko pravo i predsjednik brojnih fakultetskih i univerzitetskih tijela. Bio je profesor po pozivu na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore od 1997. godine. Veliki broj doktorskih i magistarskih disertacija rađen je pod njegovim mentorstvom.

Bio je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (1987), Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske (2004), Makedonske akademije nauka i umjetnosti (2009), Međunarodne akademije za komparativno pravo u Parizu (2006), kao i drugih domaćih i međunarodnih naučnih i stručnih foruma. Nosilac je brojnih povelja i priznanja dodijeljenih od strane pravničkih asocijacija i akademija prava.

Bio je predsjednik Naučnog društva Srbije, predsjednik Saveza udruženjâ pravnika Srbije i Republike Srpske (ranije predsjednik Udruženja pravnika Jugoslavije i član Pravnog saveta Jugoslavije), predsjednik Suda Srbije i Crne Gore (2004–2006), predsjednik Komisije za izradu Građanskog zakonika Srbije, predsjednik Izbranog suda (Arbitraže) Privredne komore Srbije i dugogodišnji arbitar međunarodnih arbitraža, osnivač Kopaoničke škole prirodnog prava — Universitas Iuris Naturalis Copaonici (od 2005. godine pod pokroviteljstvom Uneska), glavni urednik časopisa Pravni život i časopisa Scientific Review i član više uređivačkih odbora pojedinih časopisa, glavni redaktor Komentara Zakona o obligacionim odnosima, glavni redaktor Enciklopedije imovinskog prava. Učestvovao je na brojnim naučnim simpozijumima, domaćim i inostranim, najčešće sa osnovnim referatom.

Autor je više knjiga, udžbenika i monografija, naučnih studija i velikog broja radova publikovanih u domaćim i inostranim izdanjima iz oblasti građanskog prava, komparativnog prava i filozofije prava. Mnoga od tih djela objavljena su na francuskom, njemačkom i engleskom jezičkom području, a pojedina i na španskom, ruskom, poljskom, mađarskom i kineskom jeziku.

Najvažnije objavljene knjige u oblasti građanskog prava su mu: Obligaciono pravo (7 izdanja); Opšta teorija ugovora; Formalni ugovori u građanskom pravu; Zabranjeni ugovori; Predgovor Zakonu o obligacionim odnosima (19 izdanja); Ugovor kao akt moralne i pravne civilizacije; Retroaktivnost zakona; Prirodno pravo u Opštem imovinskom zakoniku za Knjaževinu Crnu Goru od 1888. godine.

U oblasti filozofije i komparativnog prava, glavna djela su mu: Pravno-filozofske rasprave; Prirodno pravo i sud; Ljudska prava kao tekovina škole prirodnog prava; Pravda i stečena prava; Kultura zakonitosti i prirodno pravo; Prirodno pravo kao mera svetskog poretka; Neprolaznost Heksagona prirodnog prava; Sloboda i prirodno pravo; Prirodno pravoiuniverzalne vrednosti; Prirodno pravo i miroljubive integracije; Vremenske i prostornedimenzije pozitivnog i prirodnog prava; Deklaracije Kopaoničke škole prirodnog prava (objavljena na šest svjetskih jezika); Besede sa Kopaonika (14 izdanja).

Ukupnim djelom u ovim oblastima prava uticao je na razvoj pravne teorije i prakse i po tom osnovu stekao naučni autoritet i ugled u zemlji i inostranstvu.

Za dopisnog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 8. decembra 2000. godine.

Preminuo je 17. februara 2019. godine.

© 2017 CANU - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Sva prava zadržana.
Me / En